SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU

Metode istraživanja II
prof. dr. sc. Vjekoslav Afrić

HULJEV MAJA
Povijest/ sociologija, II. Godina
mhuljev@ffzg.hr

U povijesti je poznato da je čovječanstvo uvijek pokazivalo nagnuće k uporabi različitih psihoaktivnih tvari. Alkohol, opijati, kanabis, duhan ili druge tvari imaju utjecaja na raspoloženje ili doživljavanje, upotrebljavale su se barem u nekim razdobljima i u zemljama u kojima su danas zabranjene. Uporaba alkohola i psihoaktivnih droga sve je raširenija posljednjih nekoliko desetljeća. Alkohol se naziva najstarijom drogom čovječanstva i danas je u većini zemalja legaliziran, služeći kao sredstvo za opuštanje i relaksaciju. Društveni stav prema alkoholu različit je u različitim zemljama, od širokog odobravanja preko ograničavanja mjesta prodaje i pijenja, do potpune zabrane u muslimanskim zemljama.

Potrošnja alkohola po glavi stanovnika povećala se u gotovo svim zemljama svijeta, a posljedično se povećao i broj osoba koje pate od bolesti koje nastaju kao posljedica zlouporabe. Štetni učinci za pojedinca i za društvenu zajednicu, kao posljedice neodgovarajuće, prekomjerna konzumacije alkohola, brojni su i čvrsto dokumentirani i dokazani. Prekomjerna se uporaba povezuje s povećanim rizikom mortaliteta, a ozljede i nasilje u svezi s alkoholom ne pogađaju samo pojedince, već i obitelj i širu zajednicu, utječući na zdravlje i socijalnu sigurnost. U mladih prevladavaju rizici od nesreća u prometu i nasilje, dok u su starijih dobnih skupina češći zdravstveni rizici. Muškarci piju više od žena, drži se da su dva puta više ugroženi rizikom nastanka ovisnosti i u njih se češće javljaju problemi povezani s alkoholom, ali u nekim se zemljama javlja sve učestaliji problem pijenja i u žena. Neka istraživanja pokazuju da oko 10% muškaraca i 4% žena u europskim zemljama ima određene probleme zbog prekomjernog pijenja alkohola (WHO, 1995, Alcohol and health- implications for public health policy). Prema definiciji «osobe koje imaju probleme s alkoholom» su sve one koje imaju socijalne, psihološke ili pravne probleme zbog akutnog opijanja ili redovite prekomjerne zlouporabe te ovisnosti o alkoholu. Nema znanstveno utemeljenih podataka o posebnoj ličnosti koja bi bila posebno sklona razvoju alkoholizma, tako da ne postoji jednostavan način predviđanja u koga će se, a u koga neće pojaviti problem ovisnosti i zlouporabe alkohola. Poseban problem predstavlja alkoholizam među mladima.

Ulaskom u fazu puberteta, mlada se osoba susreće sa nizom specifičnih razvojnih zadataka i unutarnjih promjena. Bio-socijalni razvoj odvija se u odnosu «ja-okolina». Adolescencija je nastavak razvojnog procesa mladih, u biološkom, psihološkom i socijalnom smislu. Sukob zrelih i nezrelih tendencija, proizašlih iz želje mladih za slobodnom akcijom, izvor je anksioznosti i nesigurnosti adolescenata. Ova ih psihološka zbivanja u njihovoj ličnosti vrlo često odvode na put alkoholizma, upravo u ovakvoj njihovoj «fazi negacije».

U većini europskih zemalja mladi odrastaju u okolini u kojoj je potrošnja alkohola normalan dio svakodnevnice, piće se drži potpuno prihvatljivim sredstvom postizanja ugode. U mnogim je kulturama piće neizostavan dio važnih društvenih događaja i zbivanja. Osim toga, u javnosti se naširoko raspravlja o zaštitnom djelovanju umjerenih količina alkohola u nastanku bolesti srca i krvnih žila. Mnogi očigledno piju umjereno bez ikakvog vidljivog štetnog učinka. No ipak, neki konzumiraju alkohol na način da uzrokuju štetne posljedice i sebi i drugima u svojoj okolini. Dostupnost alkoholnih pića i određene životne okolnosti (nezaposlenost, nesigurnost…) pogoduju povećanju uporabe alkohola u zajednici. Ni u mladih uporaba alkohola nije neuobičajena. Usprkos ograničenjima prodaje i pijenja alkohola mladima ispod određene dobi u nekim zemljama, velik je udjel djece školske dobi koja barem povremeno piju alkohol. Štetna djelovanja prekomjernog pijenja kod mladih povezana su uglavnom s posljedicama akutnog trovanja, nesrećama te socijalnim i kriminalnim problemima. Simptomi akutnog alkoholnog otrovanja i zahvaćenosti središnjeg živčanog sustava mogu se u mladih nenaviklih konzumenata javiti već i nakon uzimanja manjih količina pića, a komatozno stanje već i pri razini od jednog promila alkohola u krvi. Razvojno doba adolescencije neminovno donosi želju za samopotvrđivanjem i izgradnjom samostalnih stavova i načina ponašanja kojima je ponekad temeljni cilj odudaranje od ponašanja i stavova odraslih. Eksperimentiranje s bilo kojim sredstvom ovisnosti, uključujući alkohol, potaknuto je u mladih radoznalošću, željom za samopotvrđivanjem, imitiranjem, samodokazivanjrm, zbog pritiska skupine i slično, i najveći će broj osoba pronaći tijekom sazrijevanja put k kontroliranom i umjerenom konzumiranju alkohola. No učestalije, redovitije i prekomjerno pijenje, vođeno željom da se ponovno iskuse djelovanja alkohola koja se doživljavaju kao pozitivna, može otvarati put «problematičnom pijenju». Mladi piju zbog mnogih razloga koji ovise o osobnim i društvenim sklonostima i okolnostima. Neki od uobičajenih razloga su želja da se bude drukčiji od drugih, strah od nepripadanja skupini, dosada, ugodan okus te vjerovanje da će se nakon pića osjećati opuštenije i veselije (Sakoman i suradnici, 1999. , časopis Društvena istraživanja- br. 2-3). To ukazuje na to da su utjecaji na navike pijenja mladih mnogobrojni i ovise o normama socijalnog okružja. Prema Općoj teoriji sustava (GST), tri su nužna činitelja u oblikovanju stavova prema sredstvima ovisnosti. To su pripadnost skupinama (primarne i sekundarne grupe), opći činitelji (pozitivan stav prema alkoholu, tretman alkoholnih pića kao prehrambenog proizvoda, često kao i lijeka, javno konzumiranje roditelja pred djecom, slobodna prodaja…) i specifični uvjeti života (Hudolin, 1981.).

Mladi adolescenti često piju u kući, u društvu i pod nadzorom roditelja ili starijih rođaka, a kasnije su navike pijenja sve učestalije i vezane uz vikend i uz skupine izvan kuće. Prema brojnom studijima, pijenje se alkohola javlja oko 10-12 godine i barem neka iskustva u pijenju u pravilu postoje do oko 14-te godine. Drži se da je prijelazno razdoblje od kasnog djetinjstva u ranu adolescenci8ju kritično razdoblje u kojem počinje značajna zaokupljenost alkoholom. Ključna uloga tog razdoblja nedvojbena je, no istraživanja ipak pokazuju da djeca stječu znanja o alkoholu mnogo ranije no što izravno dolaze u situaciju da donose odluke o pijenju. Utvrditi zlouporabu ili uporabu alkohola u mladih nije jednostavna zadaća. Alkoholna je zlouporaba jednako raspodijeljena u heterogenoj populaciji mladih i povezana je ne samo sa spolom, socijalnim statusom i etničkom pripadnošću, već i s regijom u kojoj se živi. Nema dvojbe da je obitelj središnje mjesto kulturalnog prijenosa navike uporabe alkohola. Klinički nalazi pokazuju da adolescenti koji su skloni prekomjernom uživanju alkohola često imaju kompleksnu obiteljsku anamnezu koja uključuje zlostavljanje i druge traume u djetinjstvu. Otuđenost i nekomunikacija u obitelji kao i roditeljski stav o konzumiranju alkohola imaju velik utjecaj na ponašanje adolescenata. Pri pojavi problema u svezi s alkoholom, obitelj ih ne mora biti svjesna sve dok sve dok se ne pojave sukobi u školi, s policijom ili drugim osobama izvan obitelji. Obitelj može i nesvjesno negirati probleme s alkoholom, pripisujući ih drugim problematičnim ponašanjima, ili se unutar obitelji može razviti dinamika koja skreće pozornost s problematičnog adolescenata i usmjerava je na druga zbivanja. Osjećaj straha pri prepoznavanju problema u roditelja je vrlo jak, povezan s osjećajem krivnje i odgovornosti.

Za pravilno usmjeravanje napora i bolje razumijevanje utjecaja na stjecanje navika važna je analiza epidemiološke situacije. Pri procjeni raširenosti eksperimentiranja i navika u obzir valja uzeti način i količinu konzumiranog alkohola, a iznimno je korisno istovremeno pokušati saznati i ponašanje s obzirom na duhan i psihoaktivne droge. Mladi su osobito skloni istodobnoj uporabi više sredstava ovisnosti i povećano uzimanje jednog utječe na uzimanje drugog. Epidemiološke informacije o zlouporabi alkohola uglavnom se temelje na kvantitativnim podacima o raširenosti zlouporabe i o štetnim učincima povezanim s alkoholom.. osim problema definiranja termina «pijenja», istraživači se suočavaju s nizom metodoloških problema u naporima da definiraju opseg zlouporabe alkohola u mladih. Anketirani adolescenti su skloni izjaviti da piju manje ili više no što piju uistinu pa je stoga teško potpuno izbjeći umanjivanje ili uvećavanje pojave pri uporabi upitnika koje adolescenti sami ispunjavaju ( Sakoman i suradnici, 1999. , časopis Društvena istraživanja- br. 2-3).

Rizik stjecanja navika zlouporabe alkohola, droge i pušenja duhana u mladih zahtjeva posebnu pozornost ne samo škole i obitelji već i društvene zajednice u cjelini. Neposredni i posredni problemi u svezi s alkoholom i potreba da se spriječe štetna djelovanja neodgovarajuće uporabe alkohola u budućnosti čini nužnim praćenje ponašanja mladih u svezi s alkoholom te primjenu odgovarajućih obrazovnih programa i javne politike.

Da bi se razvila alkoholna bolest, treba proći relativno dugo vrijeme visoke potrošnje alkoholnih pića, bar 5-10 godina, što znači da bi i potrošnja trebala dugo trajati. Stoga je u mladenačkoj dobi lakše susresti poremećaje vezane uz pijanstvo nego alkoholnu bolest ( Hudolin, 1991.) Doduše ima alkoholnih sindroma koji postoje već u novorođenčeta majke alkoholičara, ali tu kliničku sliku nisam namjeravala ovdje obuhvatiti.

Alkohol je svakako prvi primjer zlouporabe droga. Izravan je uzročnik bolesti jetre, oštećenja mozga, čira na želucu, upale gušterače i drugih bolesti. Alkohol je koncentrirani izvor kalorija, iako ne daje mnogo energije. Kako se najprije metabolizira u jetri, ne može se iskoristiti u mišićima. Takva posebnost ga čini potpuno neefikasnim izvorom energije.

Po prihvaćenim podjelama postoji pet stupnjeva intoksikacije:

1.Sreća- osoba je razgovorljiva, opuštena, druželjubljivija nego inače; dolazi do gubitka sposobnosti rasuđivanja

2.Nepredvidljivo ponašanje – oslabljena mogućnost razmišljanja; sposobnost rasuđivanja definitivno je izvan kontrole; emocije postaju nestabilne, reagiranje je usporeno

3.Zbrka- nastupa dezorijentacija; česta je zlovolja, jak strah, ljutnja; pojava dvostruke slike i nejasnog govora

4.Gubitak kontrole – osoba ne može stajati ni hodati; povraća ,jedva je pri svijesti

5.Nesvijest – osoba koja je predozirana pada u nesvijest; zbog toga može doći i do smrti usred paralize disanja

REZULTATI ISTRAŽIVANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Među najreprezentativnija istraživanja o konzumiranju alkoholnih pića među mladima u Hrvatskoj ubrajamo ono Slavka Sakomana i suradnika iz 1998. godine, na uzorku od 4841 učenika prvih razreda srednjih škola. Rezultati daju uvid u raširenost navika pijenja među učenicima te neke prediktore i čimbenike rizika za razvitak problematičnog ponašanja u svezi s alkoholom. Do 15-te godine života alkohol je probalo više od 80% dječaka i djevojčica, što se podudara s nizom ostalih istraživanja o prvim kontaktima s alkoholom. Većina je ispitanih učenika alkohol pila manje od 10 puta i prema udjelu onih koji su u životu pili više od 40 puta, Hrvatska se ne nalazi među zemljama u kojima je pijenje u mladih na visoko rizičnoj razini. Iako je najveći broj onih koji su pili alkohol od 1 do 5 puta, može se pretpostaviti da su u skupini učenika koji počinju malo i povremeno piti u dužem razdoblju najvjerojatnije javljaju budući sve češći korisnici alkohola u kojih se navika pijenja postupno sve više učvršćuje. Od različitih vrsta pića najraširenija je uporaba piva, a s obzirom na cijenu i laku dostupnost ono je jedno od najpopularnijih pića. Učenici također često konzumiraju vino, a usporedba s ostalim zemljama Europe pokazuje da se Hrvatska nalazi među zemljama u kojima se među mladima pije dosta vina, zajedno s ostalim mediteranskim i srednjoeuropskim zemljama. Uporaba žestokih pića manje je zastupljena, a i u usporedbi s ostalim europskim zemljama Hrvatska je u pijenju žestokih pića među posljednjima. Dostupnost alkoholnih pića u RH je velika. Za prodaju alkohola maloljetnicima u trgovinama nema ograničenja, a usprkos zakonskog propisa o ograničavanju posluživanja alkohola osobama mlađim od 18 godina, propis se ne poštuje te je cijena pića gotovo jedini ograničavajući čimbenik. Iako je više od 50% učenika izjavilo da se barem jednom u životu opilo, učestalije opijanje je puno rjeđe zastupljeno. Da je u posljednjih mjesec dana bilo pijano 3 ili više puta, izjavilo je 4% mladih, što je u usporedbi s ostalim zemljama u istom istraživanju smješta u posljednju skupinu zajedno s Turskom, Estonijom, Maltom, Slovačkom, Portugalom, Ciprom i Ukrajinom. Prvi kontakti s alkoholom zbivaju se rano i trećina učenika izjavljuje da su pivo ili vino probali prije jedanaeste godine života, najčešće u vlastitoj kući. Prema brojnim studijima, pijenje alkohola javlja se oko 10-12 godine života i barem neka iskustva u pijenju gotovo su pravilo do 14-te ili 15-te godine. Nema dvojbe da je obitelj kulturalni prijenosnik navika uporabe alkohola te je snažno naglašena važnost roditeljskog odnosa i kontrole prema uporabi alkohola. Roditeljski stav o konzumiranju ima velik utjecaj na ponašanje adolescenata, a otuđenost ili nepotpunost obitelji te stoga i konfliktna i nepravedna atmosfera, izravno negativno utječu na prekomjerno uzimanje alkohola. Majčino opijanje ima izravan utjecaj na povećano pijenje kod djece, za razliku od očeva čiji utjecaj nije tako izravan. Ono ima neizravan utjecaj na djecu preko poremećenih odnosa u obitelji.

Iako se u ranoj adolescenciji povećava podložnost pritiscima skupine vršnjaka, a opada oslanjanje na mišljenje roditelja, istraživanja ukazuju na snažno neizravno djelovanje roditelja na to kakve će djeca birati prijatelje. Roditelji u osnovi usmjeravaju djecu prema određenoj vršnjačkoj skupini time što potiču razvoj određenih osobina ili oblika ponašanja u svoje djece. Pozitivne korelacije između popustljivog stava prema uporabi alkohola, tj. Negiranja mogućih negativnih posljedica alkohola, neopravdanog izostajanja iz škole i druženja s većim brojem prijatelja koji piju alkoholna pića ili se opijaju ukazuju na to da se u određenog broja učenika prvih razreda srednjih škola već ustaljuju takvi obrasci ponašanja koji pogoduju javljanju navika pijenja alkoholnih pića i neprilikama zbog alkohola. S druge strane, na temelju skupa korelacija školskog uspjeha s ostalim varijablama može se zaključiti da su bolji učenici tijekom socijalizacije vjerojatno i usvojili i prihvatljivije obrasce ponašanja. Indikativno je također da su procjene učenika o tome koliko njihovih prijatelja pije alkoholna pića i koliko ih se opija visoko značajno povezane, što može značiti da se uporaba alkohola ne prakticira samo kao povremeno isprobavanje novih načina ponašanja među adolescentima, nego je vjerojatnije riječ o konzumiranju većih količina alkohola. Na to ukazuju i korelacije između procjena ispitanika o tome koliko često sami konzumiraju alkohol i koliko često su bili pod jakim utjecajem. Logično je očekivati da će ove dvije varijable biti pozitivno povezane. Međutim, visoki i značajni koeficijenti korelacije ukazuju na to da se pijenje u određenom dijelu učenika ustaljuje kao navika, što dovodi do češćeg stanja opijenosti. Iako su oba kriterija uporabe alkoholnih pića statistički značajno povezana i pokazuju sličan odnos s prediktorskim varijablama, sklop korelacija ukazuje na to da kriterij opijanja, kao što je i pretpostavljeno u ovom radu, odražava ozbiljni oblik neprihvatljivog ponašanja adolescenata. Varijable koje ukazuju na lošije funkcioniranje ispitanika u svojem socijalnom okružju u nešto su većoj mjeri povezane s kriterijem opijanja, nego s indeksom učestalosti pijenja u dosadašnjem životu. Rezultati regresijskih analiza općenito ukazuju na to da se kod dijela ispitanika uporaba alkohola javlja vjerojatno najprije kao određeni oblik socijalno prihvatljivog ponašanja u društvu vršnjaka koji i sami isprobavaju takve aktivnosti. Međutim, češća uporaba alkohola i konzumiranje većih količina koje dovode do stanja opijenosti povezuje se sa stilom ponašanja koji ukazuje na lošije funkcioniranje u školi i pridavanje manjeg značenja naobrazbi i obvezama, uz interakciju s većim brojem vršnjaka koji su i sami usvojili slična ponašanja. Ti čimbenici predstavljaju ujedno i rizične čimbenike za razvoj neprihvatljivih oblika ponašanja.

Danas je jasno da su rizični čimbenici za prekomjernu zlouporabu alkohola u mladih višestruki i složeni te da zlouporaba alkohola rijetko postoji bez dodatne uporabe drugih sredstava ovisnosti. U primarnoj prevenciji zlouporabe sredstava ovisnosti najčešće se rabe zdravstveno-odgojne aktivnosti i medijske kampanje. Zdravstveni se odgoj pokazao prilično nedostatan i nedjelotvoran u obeshrabrivanju mladih za zlouporabu alkohola. Edukacija je samo jedan od instrumenata za borbu s alkoholom. Istraživanja su pokazala da djeca u predškolskoj dobi imaju gotovo neutralno stajalište prema alkoholu koje u toku djetetova razvoja postaje sve negativnije. U mlađoj školskoj dobi djeca već imaju precizno zacrtano mišljenje i stav. Tada postupno stječu svijest o motivima odraslih za pijenje i usvajaju pozitivna očekivanja od alkohola. Stavovi postaju sve pozitivniji u kasnijoj adolescenciji. To je važna činjenica za strategiju primarne prevencije, ali i prevencije uopće. Za većinu djece će adolescencija i socijalizacija donijeti povećano bavljenje alkoholom, porast pozitivnih očekivanja i preokret u stavovima. U najvećem će broju slučajeva razvojni put biti miran i bez većih problema, no neke može odvesti u problematičnu uporabu alkohola koja je dodatno rizična i za zlouporabu psihoaktivnih droga te za određene oblike nasilničkog pa i kriminalnog ponašanja ( Vukelić, 1984. , Alkoholizam mladih). Većina edukacijskih programa namijenjena je djeci u srednjim školama, iako neki programi djeluju na znanja i stavove, nije dokazano njihovo djelovanje na ponašanje. Bilo bi djelotvornije da su strategije zdravstvenog odgoja usmjerene na dob u kojoj djeca još nisu zahvaćena preobrazbom u odraslo doba.

Društvena pravila i odluke o alkoholu, proizvodnji, distribuciji, porezima, prekršajima i kaznama više su i češće odraz politike no zdravstvenih potreba. Nastojanje da se potrošnja alkohola stabilizira ili smanji je, razumljivo, vrlo osjetljivo- najteže je kontrolirati zlouporabu sredstava koja su omiljena, popularna i vrlo raširena. Uz pravilno usmjerenu edukaciju, brojne ostale mjere mogu biti djelotvorne u smanjenju rizika zlouporabe alkohola: dobna granica dopuštenog javnog pijenja alkohola, propisi u vezi s vožnjom pod utjecajem alkohola i redovito kontroliranje vozača, mjere za sprječavanje opijanja na javnim mjestima, smanjenje dostupnosti alkohola ograničenjem sati dopuštene prodaje te porezna politika koja ga visokom cijenom čini manje dostupnim.

Tempo suvremenog života karakterističan je po tome što od mlade osobe zahtijeva maksimum njegovih tjelesnih, intelektualnih, psihičkih, emocionalnih i socijalnih snaga i sposobnosti, iziskuje golemi napor i velika odricanja. Česta strahovanja, razni pritisci, krize i konflikti koji su stalni pratioci čovjeka u životu, veoma pogoduju stvaranju sklonosti prema konzumiranju alkoholnih pića. U njima mlada osoba traži rješenja, smirenje, olakšanje, ohrabrenje, utjehu i bijeg iz životne realnosti. No, alkohol svakako nije rješenje.

Za prevenciju, mladima valja ponuditi bolju i racionalniju organizaciju slobodnog vremena i zabave, privlačnije i atraktivnije te korisnije sadržaje druženja. U takvim aktivnostima oni moraju pronaći sebe i svoje interese. Bez prevelikog moraliziranja, treba im osigurati više razonode, rekreacije, međusobnog druženja, tj., na pozitivan način okupirati i privući njihovu pozornost, zadovoljiti njihovu znatiželju, interese i razvojne potrebe.

Mjere prevencija još uvijek nisu dale očekivane rezultate pa je razumljiva potreba daljnjih proučavanja kako bi se stanje poboljšalo.

1. Hudolin Vladimir: Alkoholizam mladih; Školska knjiga, Zagreb, 1981

2.Sakoman Slavko i suradnici: Čimbenici rizika i obilježja navika pijenja alkohola među srednjoškolcima; časopis Društvena istraživanja( br. 2/3), Split, 1999.

3. Hudolin Vladimir: Alkohološki priručnik; Medicinska naklada, Zagreb, 1991

4. Vukelić Mihovil: Alkoholizam mladih, Stvarnost, Zagreb, 1984

5. Lančić Franciska: Mladi i njihov odnos prema alkoholu, časopis Acta medicorum, Varaždin, 1991