« Paunaš « je književniku najdraže djelo, to je njegova autobiografija, temelji se na stvarnim događajima iz njegova djetinjstva,  a prvi je puta objavljena u «Modroj lasti «. Počinje pisati u 35-oj godini života, te iako je u djetinjstvu sanjao da će biti književnik kad odraste, pišući za djecu i mladež želi opet biti djetetom. Djelo « Filipini iza ugla « biografija je njegovih kćeri čiju je pjesmu «Moj tata pisac « čitao na susretu. Također je čitao i poeziju iz svoje zbirke «Pijesku već oplakanome « koja slavi 40 godina od prve objave. Kaže da je život proživio dva puta, jednom u stvarnom životu, a drugi put u pisanju poezije.

  Tito Bilopavlović dobitnik je « Brankove nagrade « i « Nagrade lista Mladost « za zbirku pjesama Pijesku već oplakanome, nagrade « Vladimir Nazor « za knjigu priča Stid, nagrade « Grigor Vitez « za Paunaša, te nagrade » Mato Lovrak « za omladinski roman  Čitaj gospodine balavče.

     U književnosti je prisutan gotovo četrdeset godina, višegodišnji je urednik lista za djecu « Smib «, piše brojne zbirke poezije, knjige kratkih priča, romane, knjige za djecu i slikovnice. 

    Za uspomenu je u naš Dnevnik sa susreta književnika zapisao:

« Čini mi se da smo obilježili 19. obljetnicu moga prvog posjeta školi Kaštanjer. Dakako, vrijeme u međuvremenu nije spavalo: upisalo se u crte lica i usporilo tijelo. Ipak, djeca, « neki novi klinci « emitiraju radosti dovoljno i za njih i za književnika koji ih i na ovome mjestu pozdravlja! Njih i one koji mu pomažu da odrastu i budu još pametniji.»